Megino putovanje

Prije no što krenemo na naš prvi zajednički literarni catwalk, želim vam se zahvaliti na svoj podršci koju ste mi pružili, na (za mene velikih) 687 prosjeta blogu, pozitivnim i ohrabrujućim komentarima kako ovdje, tako i na ostalim virtualnim servisima gdje se susrećemo. Nadam se da vas neću razočarati i da ćete vi, sukladno tome, (p)ostati moja vjerna čitalačka publika s kojom ću dijeliti mnoga literarna putovanja.

Za prvo od njih odabrala sam (tada ne baš tako) Sjedinjene Američke Države i doba Građanskog rata. Ženskom djelu moje čitateljske publike vjerojatno odmah "zvoni" kako je ulaznica za ovo naše putovanje u obliku romana Louise May Alcott "Male žene", a naš današnji vodič bit će najstarija od sestara March, Margaret Meg March. No, prije nego što krenemo, odgovorila bih na standardno pitanje "Zašto baš ta priča?" Razmišljajući o pokretanju ovog bloga, osim preokreta "što sam danas nosila" u "što bi one nosile" drugo pitanje bilo je "kako prikazati i u koji povijesni trenutak smjestiti odjeću dovoljno lijepu, a cijenom pristupačnu, odjeću koja bi odgovarala i današnjim djevojkama" i odlučila sam se upravo za ovaj roman, priču o četiri djevojke, četiri sestre, karakterno dovoljno različite da svatko može u bar jednoj od njih pronaći dio sebe čije je lagodne živote prekinuo Građanski rat u kojem se bori njihov otac, a njihov život u udobnosti velike kuće i neopterećen brigama biva zamijenjen gotovo pa borbom za opstanak u trošnoj kućici na rubu grada. Ipak, i u tim uvjetima djevojke uspijevaju održati ono najbitnije, ljubav i zajedništvo unutar obitelji. 

Moda iz doba Građanskog rata nije ostavljala previše prostora mašti niti, kako bismo danas rekli, osobnom uplivu, Jednobojne haljine, obavezno pokrivalo za glavu i rukavice koje, kao što je i naša Meg jednom napomenula svojoj mlađoj sestri Josephine, svaka dostojanstvena mlada dama mora uvijek imati uz sebe, Meg su pristajale savršeno i ona ih je birala bez puno propitivanja. Zbog svoje svijetle pute, velikih smeđih očiju i meke i guste smeđe kose najčešće je birala golublje sive tonove, savršene pratioce njene ljepote. Iako najstarija sestra, ulogu vođe često je i nehotice prepuštala mlađoj sestri Jo koja se u toj ulozi i mnogo bolje snalazila. Uz tri mlađe sestre, društvo su joj činila i djeca obitelji King, čija je guvernanta bila i time doprinosila kućnom budžetu. 

Meg se, kao najstarije dijete, najbolje sjećala sretnijih vremena i samim time je njena patnja, baš kao i odbojnost prema siromašnijem načinu života, bila veća. Ipak, sve bi jadikovke zaboravila i progutala u trenucima kada je trebalo pomoći obitelji koja je, ipak, bila najbitnija od svega.  

Iako odrasla u doba kada su žene počele izlaziti iz svojih okvira, zalagati se za svoja prava i parirati muškarcima, ponajviše stoga što su ovi većinom bili zauzeti ratovanjem, Meg to nije uspjela učiniti te je priču završila kao udana žena, majka blizanaca, ovisna o suprugu. Na početku smatrajući kako je time ostvarila sve svoje snove, kako se radnja bliži svome kraju, tako i ona shvaća kako to možda ipak nije ono što je željela od svog života. 

Je li ona stoga tragičan lik? Pomalo možda i jest jer je, živjeći u prošlosti, na neki način propustila svoju stvarnost i propustila makar i pronaći ishodište za ostvarenje svojih punih potencijala u zamjenu za dozu sigurnosti. 

Tko su moderne Meg March i što bi one, u skladu sa svojim karakterom, odjenule? Čitajući knjigu, Meg sam uvijek zamišljala kao ljepoticu, odjevenu najbolje moguće u skladu s prilikama, ali bez ikakvog osobnog detalja koji bi otkrio nešto o njoj samoj. I danas je zamišljam takvom. Ona je djevojka svjesna situacije u kojoj se nalazi i, ma koliko bi to htjela, neće potrošiti nerazuman iznos novca na odjeću, ali pokušat će to ipak prikriti izborom odjeće. Boje koje bira su "ziheraške" i premda sve to u kombinaciji izgleda dobro, nedostaje onaj osobni završetak. 

Ovako ja vidim Meg March danas, pri odlasku na posao ili možda u popodnevnu šetnju gradom. Što vi mislite, sviđa li vam se ili ste je vi sasvim drugačije zamislili? 

Biste li željlei da za svaki lik koji prezentiram postavim više odjevnih kombinacija? Jeste li ovako zamišljali moje priče ili na neki drugi način? Svaki komentar je dobrodošao, budući da je ovo tek prvi pravi post, ponajviše cijenim svaku konstruktivnu kritiku jer želim da ovaj blog postane mjesto na kojem ćemo se i vi i ja dobro zabaviti i ugodno družiti.

Do slijedećeg čitanja i druženja s Jo March pozdravlja vas

BookLover